Klima

Svako istraživanje klime Malog Lošinja nezaobilazno polazi od istraživanja Ambroza Haračića, profesora Pomorske škole u Malom Lošinju, koji je krajem 19. i početkom 20. stoljeća definirao sve osobine otoka Lošinja, naročito u odnosu prema pojedinim lokalitetima na Jadranu i Mediteranu. Proučavanja klime otoka Lošinja imala su u ono doba presudnu vrijednost, pa su tako 1892. godine Veli i Mali Lošinj proglašeni klimatskim liječilištima, što je otoku otvorilo put u novu granu gospodarstva - turizam.

Glavna karakteristika mediteranske klime su blage zime i ne suviše vruća ljeta. Otok Lošinj dovoljno je udaljen od obale tako da je dominantnan utjecaj mora. More se ne zagrijava brzo kao obala, ali gubi toplinu mnogo sporije, te je zimi more rezervoar topline koji zagrijava zrak. Posljedica su blage i toplije zime u odnosu na kopneni dio Primorja.

Izrazita maritimnost odražava se i u ublažavanju ljetnih sparina, pa Mali Lošinj ima osjetno manji broj dana s maksimalnom temperaturom višom od 25 °C. Po temperaturnim karakteristikama i mikroklimi Mali Lošinj se može uspoređivati sa mjestima na Azurnoj obali (Cannes, Nizza), a od San Rema, Krfa, Palerma ima 1 do 2 °C više srednje temperature.

Temperature mora su kroz cijelu jesen, zimu, te prvog dijela proljeća više od temperature zraka. Rashlađujući utjecaj mora upravo je onda kada treba, u toplijem dijelu godine. Ako uzmemo temperaturu mora od 20 °C kao ugodnu za kupanje, u Malom Lošinju sezona kupanja može biti 126 dana, od prve dekade lipnja do druge dekade listopada.

Osunčanje je također jedna od najznačajnijih odrednica lošinjske klime. Prosječni broj godišnjeg osunčanja je 2580 sati. Po broju sunčanih dana Mali Lošinj se uspoređuje sa sjeverno afričkim gradovima i južnim predjelima Jadrana. Element osunčanja je od velikog značenja za boravak turista i značajna je determinanta kod odabira mjesta za odmor i oporavak tijekom cijele godine.

Najviše padalina je u rujnu, studenom i u prosincu, a najmanje od travnja do kolovoza. Kišno razdoblje traje od jeseni do kraja prosinca. Mali Lošinj ima godišnje relativno dosta padalina što je bitno zbog čišćenja zraka, smanjenja ugljičnih kiselina i stabiliziranja zraka, što je isto jedno od bitnih obilježja mjesta koja se koriste u liječilišne svrhe.

Snijeg je u Lošinju velika rijetkost, jer temperatura zraka rijetko pada ispod 0 °C.

Najsnažniji vjetar je bura kojoj su izložene istočne obale otoka. Zapadne obale izložene su vlažnom jugu i osvježavajućem maestralu. Bura, jugo i maestral karakteristični su vjetrovi za cijelo primorje. Učestalost bure je s najvećim postotkom u jesen, zimi i proljeće. Sjeverni vjetar ili "tramontana" najjača je u siječnju, dok jugo dominira u jesen.

Zbog već prethodno navedenog položaja Malog Lošinja u zatvorenoj luci s jugozapadnom orijentacijom, zaleđem koje je pošumljena uzvisina koja ga štiti od Velebita, utjecaj bure u mjestu se ne osjeća. Ulaz u lošinjsku luku, kao u uvale Čikat i Krivica potpuno su zaštićeni, tako da su i za najveće bure moguće šetnje tim dijelovima otoka. Mali Lošinj ima prosječno oko 118 dana godišnje potpune tišine bez vjetra.